BALKANSKI RASTANCI je antiratni roman koji kroz ironiju i grotesku, smijeh i suze opisuje tragedije ljudi na ovim prostorima u periodu od 91. do 94. godine. Roman je objavljen u više zemalja, a i nagrađen je na internacionalnom literarnom natječaju SATYAGRAHA 2002, u Italiji, održanom na temu mir. Drugi je roman trilogije BALKANSKI RASTANCI.
BALKANSKI RULET - "Godot je došao. Jedne noći 1991. u jedan stan gdje ga nisu dočekali Vladimir i Estragon, već Petar i Mario. Čitanje drame pokazat će čitatelju da je Godota bolje čekati nego ga dočekati"
Mr.sc. Srda Orbanic
U SJENI RAZUMA - Rijetki su autori koji uspijevaju u teškom poduhvatu da sažmu u kratkotrajnim zgodama i nezgodama izmišljenih likova, povijesne potke cijelog jednog naroda. Još su rijedi oni koji su to u stanju uciniti kad se rijec "narod" preobrazila, umnogostrucila u "etnose", "nacije" i kad se naizgled izgubilo povijesno sjecanje.
dr. Massimiliano Zantedeschi
LJUBAV KAO KAZNA - Treci dio trilogije romana BALKANSKI RASTANCI. Ako se roman BALKANSKI RASTANCI može definirati kao parabola o besmislu rata, onda se ovaj roman može definirati kao roman s tezom u kojem se rat razmatra kroz njegove neizbrisive dugorocne posljedice na sudbinu i svijest ljudi.
NA POLA PUTA DO NEBA - Prvi dio trilogije romana BALKANSKI RASTANCI. Roman o jednoj mladosti, o odrastanju, o životu u jednoj bivšoj državi…
KAD ME NE BUDE VIŠE - Zanimljivo pjesnicko djelo, bogato sugestijama, koje se zamjetnom lirskom energijom i snagom sjecanja pokušava suociti s velikim temama suvremenog pjesništva i mišljenja. U pozadini se nazire potreba za slobodom, za otvaranjem novih prostora razmišljanja i življenja, u odnosu na stvarnost koja je cesto previše hladna i u ocitom kontrastu s intimnom ljudskom egzistencijom. Pjesnik je duboko dirnut i reagira s oružjem koje mu je najbliže i najskladnije, a to je rijec.
Giulio Perrone
LAKU NOĆ, PRIJATELJI mogao bi se stoga definirati i kao generacijski roman s tezom u kojemu autor, budi mi dopušteno da ga parafraziram, bez mrve licemjerja, dvolicnosti, mrtav hladan, onako ljudski, iz dna duše, oslikava jedan mali, skuceni svijet u kojemu se nitko ne osjeca dobro, ali ga ne želi niti pokušava promijeniti…
Mr.sc. Srda Orbanic
SNOVI NEMAJU CIJENU je dakle, dakle, prica (o) dva anti-junaka, (o) dva neprilagodena gubitnika nad kojima neprestance visi Damoklov mac prisilnog prekinuca zajednickog sna… Ali, buduci da su gubitnici, anti-junaci, oni to cine dosljedno sebi, s puno ironije i samoironije, uzajamne zajedljivosti, koja nerijetko zna biti i dobronamjerno zlurada. Kako i prilici dvojici prokazanih nacionalno «neosviještenih» prijatelja, Srbinu i Hrvatu, koji se nikako ne žele nacionalno «osvijestiti», odnosno probuditi i napokon postati neprijatelji.
Mr.sc. Srda Orbanic
Svi su ljudi braća - Tako je teško biti obican covjek u ratu, ma gdje te on zatekao. Povijest interesiraju samo oni koji su joj po njenoj mjeri, a obicni ljudi to nisu") kaže autor ovog djela koje kopa po našoj savjesti ostavljajuci nas možda tužnijima ali svjesnijima i daleko manje siromašnima.
Renza Agnelli
BALKANSKI AKVAREL je nastavak onog puta kojim je Gunjaca kročio “Balkanskim ruletom”, no treba odmah na početku naglasiti da se nova drama tek uvjetno može smatrati nastavkom prve: povezane su nekim likovima i mjestom radnje, ali su sve ostale značajke bitno različite.
Dok smo u prvom slučaju imali posla s crnohumornom komedijom, s tragičnom farsom, u ovom slučaju ostala je samo tragičnost, i to ona tragičnost koja proizlazi iz etičkih neslaganja pojedinca i društva.
Mr.sc. Srda Orbanic
SILOVANJE RAZUMA - Može li se pisati poslije Auschwitza, upitao se Adorno, a ovaj je roman možda Gunjačin odgovor na to pitanje: može i mora, jer u ovim vremenima izdanim od ljudske povijesti svjedočenje je nužno da bi se izdanim ljudima, pregaženoj i poniženoj ljudskosti pružila nada u svijet koji ima kakvu-takvu budućnost. Jer, koliko god to izgledalo paradoksalno, ovo je roman nadi, o ljudskoj neskršivoj vjeri u Dobro, koju ni najcrnje zlo ne može poništiti.
Mr.sc.Srdja Orbanic
SEDAM DANA SAMOCE - Najjednostavniji pokušaj definiranja romana "SEDAM DANA SAMOĆE" je da je to feministički roman pisana muškom rukom.
Mr.sc. Srdja Orbanic
I NEBO JE ZA LJUDE - I ovaj najnoviji roman Dražana Gunjače dosljedno je na crti njegova dosadašnjeg književnoga stvaralaštva, no ovaj put smještajući svoj prepoznatljivi romaneskni svijet u novi – gastarbajterski – milje, dajući mu nova kontekstualna obilježja. ... Gunjača se odmiče od temeljne odrednice svojeg dosadašnjeg stvaralaštva – uske povezanosti s epohalnim balkanskim prevratom s kraja tisućljeća – i pokazuje, ispitujući samoga sebe – kako njegovo poimanje ljudske sudbine nije posljedica tih epohalnih događaja, već jednog osebujnog svjetonazora u kojemu se prožimaju tradicijsko i suvremeno, zavičajno i univerzalno, individualno i kolektivno.
U PONORU SLAVE je zbirka ranijih Gunjačinih drama. (Balkanski rulet, Balkanski akvarel i U sjeni razuma)
"A i kako to razumjeti kada jedan dio života živiš jednu istinu, drugi dio života drugi mit, treci dio života trecu zabludu i tako život i prode. S jednom se himnom radaš, s drugom živiš a sam Bog zna s kojom ceš umrijeti...Ne možeš na cijelom Balkanu naci dvojicu domorodaca a da o svim tim stvarima imaju barem približno isto stajalište. Nema veze kojem narodu pripadaju. A kada vec nemaju, rat je samo drugi nacin vodenja politike, zar ne!"
"Nije rat pao padobranom u naše dvorište. Netko je morao sve ovo smisliti. A u najmanju ruku su znali što će se desiti. I dopustili su to. Jesi li vidio što se desilo u Sloveniji? Trojica pripitih pripadnika nekakve teritorijalne odbrane izbacili Armiju van. Onda naši piloti zauzvrat raketiraju kolonu kamiona i jadnom bugarskom vozaču sjebu nogu. Nije to mala žrtva za samostalnost zemlje. Jedna bugarska noga. "
"Znaš šta me je uvek nerviralo kod nas Srba? Predvidljivost u kritičnim situacijama. Neinventivnost. Uvek isto. Od srednjeg veka naovamo. I uvek smo najgore stajali sa špijunima. Pogledaj samo gde ova dvojica skupljaju informacije o muslimanima. U hrvatskom zatvoru. Pa, kako onda možeš dobiti rat, života ti?"
"Inače, privreda, ili točnije, financijska i ekonomska stabilnost polako ali sigurno tonula je sve niže, iako se većina stanovnika ove zemlje svakim danom zaklinjala da sutra ne može biti gore. Može, naravno. Uvijek može i uglavnom jest gore ako se sami ne izborimo za bolje. A da bi se izborio za bolje, moraš u najmanju ruku imati kakvu-takvu viziju izlaska iz ovog predugačkog i premračnog tunela, viziju za koju je poželjno da ima barem nekakve dodirne točke s realnošću...
“Nije to tako strašno. Nije ovo april 1941., niti Beograd napadaju Nemci. Mislim, ono je ipak bio svetski rat. Pa nećemo se valjda mi između sebe klati?! Ko će uopšte na koga da puca u Jugoslaviji? To malo političari sviraju, ali proći će to. Nije narod glup. Neće sused na suseda.
“E, moj sinko,” otpuhne komandant vrteći glavom, “ne razumeš ti ništa. A i kako bi, premlad si za takva sranja. Puno je zla posijano na ovim prostorima iz prošlih vremena, i ako svi ne budemo pametni i oprezni, isklijat će ono brzo."
Dragi citatelji, na ovoj web stranici imate cjelokupnu zbirku pjesama, pa, kad nadete vremena i volje, možete je citati, izlistati… O razlozima objavljivanja tih pjesama pisao sam u uvodu. Kako je zbirka štampana u ogranicenom broju primjeraka (samo 500 primjeraka), to sam odlucio istu objaviti on-line, na internetu, tako da je pristupna svim zainteresiranima.
"Daj, smiri se – nasmiješi se dobroćudno Fabio kojemu se polako počela boja vraćati u lice. – Znaš što je problem s tim kapima koje preliju čašu? Ne znaš. Kad se pretvore u svakodnevne mlazove koji nekontrolirano liju na sve strane, kao što je kod mene slučaj. Zato se smiri i ne padaj u vatru za svaku glupost koju lupnem."
"Destrukcije su naša zajednicka baština. S tim da smo mi, Hrvati, na tom polju male bebe u usporedbi s vama. Uostalom, suprotnosti se, navodno, dopunjuju."
"Ah, da, možete pokušati i nešto jednostavnije. Primjerice, glumiti turistu u upravo «oslobodenom» Iraku. Provesti odmor tamo. Zašto ne? Zar ga nisu oslobodili? Družite se malo s oslobodenima. Podijelite s njima radost oslobadanja. Jedinstven doživljaj, vjerujte mi na rijec.
Ali, kad se vratite iz Iraka, nemojte se nikada upitati: što je to sloboda? Jer to pitanje vodi samo u jednom smjeru, u - ludnicu. Znam mnoge koji su poludjeli zbog «slobode»."
"Sada, kad je rat tu, više nije važno tko ga je izmislio, nego kako se mi odnosimo prema njemu. Prema onima oko sebe. Time sebe definiramo i u miru, a pogotovu u ratu, zar ne?"
"Točno se zna koliko košta duša razasuta na 50, na 100 ili 200 stranica…
"Kažu da je moguće naviknuti se i na samoću, kao i na sve drugo, samo treba dosta vremena za to. Puno više nego na njenu suprotnost. Ja nemam vremena da udovoljim njenim nezajažljivim prohtjevima. Iscurilo. Razbio se pješčani sat i sitna, fina pješčana zrnca prosula se po cijelom životu. Neke je vjetar odmah otpuhao, a ostala se uvukla u najsitnije rupe i utore i tu prebivaju u miru božjem, zajedno s drugom nevidljivom prašinom koju uočiš tek kad se slučajno zagledaš u jednu točku u kutu neuređene sobe, tražeći u njoj nepostojeći smiraj popodnevnih sati."
